Bivši vojni objekt koji je važio za jedan od najmodernijih u svijetu godinama je prepušten zaboravu, međutim u posljednje vrijeme uveliko se radi na tome da se ovo područje dovede u funkciju i registrira letjelište za sportske potrebe.
Na prostoru nekadašnjeg vojnog aerodroma svakodnevno se poduzimaju aktivnosti u vezi s pripremama i uređenjem prostora za letačke aktivnosti. Ideja je to koju je pokrenuo Aeroklub Željava, a kojem je Vlada Federacije BiH na period od deset godina dodijelila dio aerodroma.
Posla je mnogo.
DŽEVAD MEŠIĆ, predsjednik Aerokluba “Željava”
“Ovo je prostor koji je devastiran početkom ratnih dejstava 90-ih i to nakon našeg dolaska to niko nije čistio ni održavao. To je sve zaraslo u travu, šiblje. Zatekli smo i kamenja od detonacija prilikom uništenja pista i rupe koje su izašle vani.”
Cilj je osposobiti piste za prijem aviona do desetak mjesta. Očekuju da bi godišnje Željavu moglo posjećivati 100 do 150 letjelica.
DŽEVAD MEŠIĆ, predsjednik Aerokluba “Željava”
“Naš je cilj ovdje otvoriti sportsko letjelište za prihvat i opsluživanje letjelica generalne i ultra lake avijacije. To su letjelice od šest do osam sjedišta i maksimalne težine 5.700 kg.”
Dio Aerokluba Željava je i Mirsad Fazlić. Svojevremeno je bio pukovnik avijacije i pilot Miga 21. Sjećanja su i danas živa.
„Najgore mi to pada kada vidim koliko su piste uništene, to jednostavno nije trebalo da se uradi, ovaj aerodrom je mogao da zaživi i u drugoj funkciji ne samo u vojnoj“, kaže Fazlić.
Smješten pokraj Bihaća, ispod planine Plješevice, aerodrom Željava i dan-danas je pun raznih mitova, zagonetki i priča. Kažu kako se među Bišćanima isprva samo šaputalo o gradnji koja je koštala milijarde dolara, a malobrojni su oni koji su mogli da ga posjete i da uđu u njega. Na gomilu betona okruženoj minskim poljima sada se uglavnom skupljaju nostalgičari.
Ozbiljniji radovi na infrastrukturi budućeg letjelišta moći će se pokrenuti tek kada se prostor aerodroma očisti od mina koje su postavljene od 1991. do 1995. godine. Obećanja su već dobili.
Izvor: bhrt.ba
